|
|
|
|
O UTOPIJI prilog sociologiji saznanja
|
|
Sadržaj
|
|
|
|
"Pojmovi utopije, ideologije i nauke su oduvek bili kontraverzni, to su pojmovi pomoću kojih su se mogla izgraditi cela učenja, a da oni sami ostanu nedovoljno definisani. Savremena teorija pokušavajući da definiše ove pojmove, nastoji da ih tumači suprotno njihovim tradicionalnim značenjima.
Dvadeseti vek počinje svoje trajanje na čvrstim temeljima prethodnih decenija, koje su izgradile jasnu koncepciju sveta, sa zahuktalim razvojem i naukom, sa umetnošću u kojoj je sve definisano i željom za demokratijom za sve.
Nepunu deceniju kasnije, svojim teorijama, umetničkim i naučnim vizijama, privid stabilnosti ruše Ajnštajn, Pikaso, Šenberg, na političku scenu stupa proleterski pokret. Odjednom, postaje sve problematično, izazov postaje totalan i sve se više produbljava. Izazov je i egzistencija jedinke i egzistencija planete. Stare suprotnosti, kao što su odnos bogatih i siromašnih, dominacija i eksploatacija, ne da nisu iščezle nego su se još više produbile. Pojedinac zagledan u beskraj svemira, sve se više okreće zakonima koji čine njegovu svakodnevnicu...
...U takvim uslovima zrelim za promene, bez potrebne vizije, saznajna teorija pokazuje sve veće interesovanje za istraživanje utopije, ideologije i nauke. Cilj analize sastoji su u ontološkom i gnoseološkom određenju ovih pojmova i njihovih međusobnih odnosa i uticaja. Ideologije i nauka, a posebno utopija su nepoznat i neistražen prostor, a sve u vezi sa njihovom definicijom je sporno i neizvesno. Ne postoji validna pojmovna odredba koja bi omogućila razgraničavanje jedne od druge sfere svesti, a da ne govorimo o nekim složenijim pitanjima njihovog smisla, uslovima koji ih omogućavaju i međusobnim relacijama.
Do sredine XX veka skoro da niko nije imao razumevanja za utopiju kao određeno duhovno usmerenje, kao određeni pravac svesti, način mišljenja, a kamoli da se zalaže otvoreno i bez predrasuda za ostvarenje nekog od utopijskih ciljeva. Savremena teorija pod utopijom podrazumeva misaono-delatni uzlet nad postojećim. Po ovakvom određenju
utopija bi bila neraskidivi deo svakog filozofskog i umetničkog dela, sa ciljem da u savremenim uslovima otuđenosti, traga za izgubljenim duhom stvari. Savremena utopijska svest se ne bori protiv naučničke bežeći od nje i njenih naprava i instrumenata, već ulazi u tajnu tehničkog racionaliteta, kao najvećeg samootuđenja čoveka.
Savremeno doba je prevashodno veliko naučno doba, u kome naučno-tehnološki napredak nastoji da se nametne kao ontološka naddeterminanta, kao osnovna komponenta u strategiji napredovanja čitavog sveta. Nauka postaje univerzalna činjenica, temelj konvergencije dva dominantna politička sistema, jedina svetska alternativa. Savremena nauka daje dokaze o svojoj izvanrednoj moći, pored kojih snovi najhrabrijih scijentista ranijih stoleća izgledaju kao stidljive zamisli. Nauka svetu otkriva njegove najskrivenije tajne, ali mi još ne znamo da li ovo doba agonije ili doba zanosa. Ono što je obećano naučnom revolucijom nije se potpuno ostvarilo. Trijumf naučne svesti otkrio je nauku sa svim njenim blagodetima, ali nije uspeo da stvori jedinstven sistem istine. U svom nastojanju da opiše svet savremena nauka zaboravlja na čoveka, njegove želje, moral, deleći stvarnost na objektivnu i subjektivnu.
Gubeći celinu, savremena nauka gubi princip objektivnosti, a dobija određenje koje je oduvek bilo vezano za jednu drugu oblast ljudske svesti - ideologiju. Moderna teorija ovo naše vreme naziva "vremenom ideologije", stvorivši od ideologije centralni mit, koga nijedno društvo neće da se odrekne, tako da je o modernoj epohi nemoguće dati istinsko značenje, a da ne bude ideološko. Ogromni uticaj koji ideologija ima na sve oblasti života stvorilo je od nje i način delovanja i izuzetno važan činilac integracije i polarizacije društva, dovodeći do toga da se "društvena borba ogleda u ideološkim borbama za svest". Pojam ideologije gubi značenje isključivo lažne svesti, definišući se tako kao idejni sadržaj koji se može razumeti samo ako se uzme u obzir njegova društveno-istorijska geneza."
|
dr Branka Doknić
|
|
|
|