|
|
|
|
|
|
|
"Evropa ne može biti ograničena na ugalj i čelik. Institucija Zajednice, koja je početak federalne države, nema svog smisla ako ne rezultira jednim stvarnim političkim autoritetom."
Jean Monnet
|
"Odlučujući se za temu: Institucionalne reforme Evropske unije (EU), bila sam inspirisana ovim vizionarskim promišljanjem Ž. Monea. Koliko je zaista oformljen danas ovaj politički autoritet u okviru EU, pa i sama federalna država, svakako je izazovno pitanje za istraživanje, na koje još uvek u uporedno-pravnoj teoriji, ali ni u praksi nije dat konačan odgovor. Uloga Evropskog parlamenta je u tom kontekstu naročito značajna, imajući u vidu da je to jedino demokratsko predstavničko telo koje obezbeđuje demokratski legitimitet EU, ali i predstavlja vrlo često spiritus movens institucionalnog reformisanja EU u pravcu širenja nadležnosti komunitarnih institucija na uštrb nacionalnih kompetencija država članica. Ovo su ujedno i polazne teze ove monografije, koje sam nastojala da dokažem kroz odgovore na sledeća pitanja:
- Ide li EU u pravcu sticanja svojstva posebnog pravnog lica u međunarodnom pravu?
- Koliko je fleksibilan jedinstveni institucionalni okvir EU - postavljen na tri stuba saradnje, sa aspekta njegovog reformisanja?
- Kakva je i kolika uloga Evropskog parlamenta u procesima institucionalne reforme EU?
- Koliki je stepen i koji su načini otklanjanja demokratskog deficita EU?
- Koja su to esencijalna pitanja reformi komunitarnih institucija?
- Konačno, koji je krajnji cilj institucionalne reforme EU?
Preciznije, rukovodila sam se polaznim stavom da je institucionalna reforma Zajednice bila i ostala nezaobilazno sredstvo produbljivanja evropskih integracionih kretanja i stvaranja političkog identiteta EU. Otuda i čar istraživanja, ali ujedno i brojne teškoće, pronikle iz evolutivnog karaktera procesa institucionalne izgradnje EU, koja predstavlja dinamički sistem u procesu sticanja međunarodno-pravnog subjektiviteta. Naime, stricto sensu, EU danas nema svojstvo pravnog lica u međunarodnom pravu, jer su tri evropske zajednice zadržale svoj pravni subjektivitet. Međutim, u najnovijem Ugovoru o Ustavu Evrope, predviđeno je kreiranje pravne ličnosti Unije, čiji su temelji udareni još u Ugovoru o EU iz Amsterdama i iz Nice, u odredbama o zaključivanju međunarodnih ugovora.
Ono što je karakteristično za istraživanje evropskih integracionih tokova, a posebno stvaranja i funkcionisanja EU, jeste činjenica da oblasti u kojima su države članice EU spremne da ustupe svoje nadležnosti jednoj nadnacionalnoj zajednici i njenim institucijama postaju sve brojnije. Svakako da objašnjenje ovog fenomena, gde nacionalni suverenitet više nije nedeljiva i zauvek definisana pojmovna kategorija, leži u rastućoj međuzavisnosti država savremenog sveta. Države članice EU motivisane su prevashodno idejom i prednostima ekonomskog zajedništva, kao nužnosti u visoko globalizovanoj međunarodnoj privredi. To dokazuje neprekidan proces usavršavanja institucionalne strukture EU u vidu sukcesivnih revizija konstitutivnih Ugovora o EU i najnovijeg Predloga Ugovora o Ustavu Evrope. Međutim, izgradnja nove arhitekture Evrope nije jednosmerna. Paralelno sa procesom produbljivanja evropske integracije, odvija se proces širenja članstva EU, čiji smo svedoci upravo ovih dana u vidu uključenja deset novih članica iz Centralne i Istočne Evrope, počev od maja 2004, s tim da Rumunija i Bugarska pristupe Uniji u 2007. godini."
"Knjiga je namenjena studentima u cilju upoznavanja sa istorijskim razvojem i institucijama Evropske unije, kao i stručnjacima iz ove oblasti, zatim ekspertima zaposlenim u državnim organima koji se bave problematikom saradnje sa Evropskom unijom i svima onima koji žele da prodube svoje znanje o Evropskoj uniji."
|
Gordana Ilić-Gasmi
|
|
|
|