"U docnije doba mnogo se pisalo i piše o Arbaniji i Arbanasima, pa videći, da je to skroz netačno i da se ne slaže sa postojećim stanjem, ni sa onim što sami Arbanasi o sebi govore i pričaju, a čitajući i prateći ono što se o njima piše, uvidio sam i uvjerio se, da se piše ili sa nepoznavanjem stvari, ili sa namjernim izvrtanjem istine, zašto je i nastupila jedna zbrka pojmova, koja je doprinijela tome, da se od jedne neznatne stvari načini ogromno jevropsko pitanje, koje zadaje toliku brigu ne samo velesilama, nego i svakom kulturnom čovjeku, koji se grozi pred mogućnošću Jevropskog rata.
Pa kako su Srbi sa Arbanasima, skoro svuda pomiješani i kako je teško postaviti međe između oba naroda to, da bi se koliko toliko dobio pravi pojam o porijeklu većine sadašnjih Arbanasa ili tzv. Malisora, koji se nalaze u sjevero-istočnoj Arbaniji prema granicama Srbije i Crne Gore, smatrao sam za dužnost, kao poznavaoc arbanaške prošlosti, života, porijekla i običaja, iznijeti o njima ono, što je vrlo malo ili gotovo ni malo bilo poznato, a na osnovu svoga dugogodišnjeg ispitivanja i promatranja njihovog života i običaja.
Sve što budem u ovome djelu govorio o Arbanasima podkrijepljeno je i dokazima a mnogo je posvjedočeno i stranim piscima, koji su i nehotice rekli po koju istinu o njima. I svaki, kome je stalo do poznavanja Arbanasa - Malisora može iz ovog djela vidjeti sve što je potrebno da se taj narod i okarakteriše kao srpski po porijeklu, jeziku, narodnoj poeziji i običajima, što je za rješavanje Arbanaškog pitanja neophodno, da se zna, ako se želi, da se do pravog saznanja dođe i ovo pitanje pravilno i pravedno riješi.
I ako je sve ovo pisano na brzu ruku, opet je sve sređeno i uređeno tako, da može zadovoljiti svakog, kome je do istine i pravilnog saznanja stalo.
Nadam se da će se svako uvjeriti, da sam učinio dobro, što sam se riješio srediti i urediti svoja opažanja o Arbanasima, čiji mi je život, kao što rekoh, svestrano poznat. Ako bi ma ko, u šta od izloženog posumnjao, gotov sam da mu dam i šire obavještenje, pošto se govori i piše o živijem malisorskim plemenima i kućama, kod kojih postoji živo predanje o svemu ovom, što ću izložiti, a što sam od ljudi iz naroda, i naroda zabjeležio, upamtio i ovako sredio.
Pored arbanaškog pitanja i pitanje o Skadru zadaje diplomaciji obje srpske kraljevine i srpskome narodu veliku brigu i ne znam kako i po čemu se Skadar uzima kao arbanaški grad i prestolnica Arbanije, pa da bi se i o njemu steklo uvjerenje, da je svagda bio srpski i da su Srbi vladali Skadrom ništa manje od hiljadu i dvije stotina godina, smatrao sam za svoju dužnost iznijeti i o njemu pravu istinu iz čega će se svaki uvjeriti, da je Skadar još od VII vijeka bio srpski i da kao takav mora ostati.
Kako smo mi Srbi, vječito radeći na oslobođenju svoga naroda bili izlagani najvećim nepravdama, naročito prilikom ugovora o miru i radu raznih kongresa na kojima se tretiralo i rješavalo o srpskom pitanju kao što je u izgledu da će i sada biti, to sam smatrao za potrebno uprijeti prstom na mnoge rane, koje su nanošene u prošlosti srpskome narodu, zato se nadam, da niko neće zamjeriti za sve ono, što se i mimo glavnog predmeta reklo, da bi se koliko toliko vidjelo, da smo mi Srbi bili pastorčad a Jevropa maćeha prema nama i ako smo svojim viteštvom i bezprimjernim otporom odolevali azijatskoj navali, tako kako ni jedan narod na istoku a ni na zapadu i čime smo Jevropu zadužili i obvezali, da prema nama i u opšte srpskome pitanju bude spravedljivija i uviđavnija, nego što je to do sada bilo."
|